Tehnologija holograma je već dugi niz godina glavna tema naučne fantastike. Od Zvjezdanih staza do Ratova zvijezda, bili smo fascinirani idejom trodimenzionalne, projektovane slike koja djeluje gotovo kao magija. Međutim, uprkos velikom napretku tehnologije posljednjih godina, vjerovatno je da će hologrami ostati nemogući, barem u doglednoj budućnosti.
Glavni razlog za to je fizičko ograničenje svjetlosti. Da biste napravili hologram, morate biti u stanju uhvatiti svjetlosne valove koji čine sliku i manipulirati njima. Nažalost, količina podataka potrebnih za precizno hvatanje i ponovno stvaranje ovih valova je ogromna. Čak i uz najnapredniju tehnologiju za obradu slika i kompjutersku obradu koja je dostupna danas, jednostavno nemamo računarsku snagu ili kapacitet skladištenja da stvorimo pravi hologram.
Drugi izazov je pitanje smetnji. Kada se više svjetlosnih valova konvergira u jednoj tački, oni stupaju u interakciju jedni s drugima, stvarajući obrazac svijetlih i tamnih područja koji mogu poremetiti holografsku sliku. Ova interferencija može biti posebno problematična kada se pokušava stvoriti velike ili složene slike, jer zahtijeva ogromnu količinu računarske snage da bi se uzeli u obzir svi pojedinačni svjetlosni valovi i njihove interakcije.
Postoje i fizička ograničenja za materijale koji se koriste u stvaranju holograma. Dok se neki materijali mogu koristiti za kreiranje vrste dvodimenzionalnih "holograma", kao što su oni koji se nalaze na kreditnim karticama i drugim potrošačkim proizvodima, puni 3D hologrami zahtijevaju materijale koji mogu i reflektirati i prelomiti svjetlost na vrlo specifičan način. Nažalost, materijale sa potrebnim svojstvima često je teško pronaći, skupi za proizvodnju i sa njima je teško raditi.
Naravno, to ne znači da posljednjih godina nije bilo nekih impresivnih dostignuća u holografskoj tehnologiji. Istraživači su uspjeli stvoriti realistične virtualne likove i druge objekte koristeći holografsku tehnologiju, a čak je bilo i nekoliko uspješnih eksperimenata u projektiranju ovih virtualnih slika na fizičke objekte. Međutim, ovaj napredak je još uvijek daleko od stvaranja potpuno interaktivnih, trodimenzionalnih holograma kakve vidimo u naučnoj fantastici.
U zaključku, iako holografska tehnologija može biti san za mnoge, vjerovatno će za sada ostati nemoguća. Ograničenja računarske snage i kapaciteta skladištenja, kao i izazovi interferencije i materijalnih ograničenja, znače da će pravi 3D hologrami vjerovatno ostati izvan našeg dosega u doglednoj budućnosti. Iako možemo nastaviti da viđamo napredak u holografskim slikama i projekcijama, malo je verovatno da ćemo videti vrstu potpuno realizovane holografske tehnologije koja je tako dugo zaokupljala našu maštu.